hronika propasti

gledam tako
kako polako tonemo
u demokratski fašizam
u džamahiriju ushićenog
jednoumlja
čak i kada naizgled
različito razmišljamo

slušam tako
u duga popodneva
buku
prepametnog lajanja
samodopadljivu larmu
klimoglavog
sladostrasnog zbijanja
redova

mislim tako
na obale morske
na valove modre
kako se o stenje
lome
kako smrtno grle
usamljena ostrva
znajući da ih drevni
glečeri gone

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>