hronika propasti

gledam tako
kako polako tonemo
u demokratski fašizam
u džamahiriju ushićenog
jednoumlja
čak i kada naizgled
različito razmišljamo

slušam tako
u duga popodneva
buku
prepametnog lajanja
samodopadljivu larmu
klimoglavog
sladostrasnog zbijanja
redova

mislim tako
na obale morske
na valove modre
kako se o stenje
lome
kako smrtno grle
usamljena ostrva
znajući da ih drevni
glečeri gone

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *